Planinarenje i penjanje za sve 5
Kada imaš volje ni vrijeme ti ne može ništa.
Po vremenskoj prognozi smo svi trebali ostati doma, no srećom zato se i zove 'prognoza'.
Vikend 16./17.11.2019. godine proveli smo hodajući s OSI-jima po Grobničkim alpama i druženjem u domu Hahlić.
Drugi jesenji uspon na Hahlić u odnosu na prvi trajao je dva dana. Inače, ovo nam je treći pohod OSI-ja do doma Hahlić a četvrti koji smo proveli. Planiramo dugoročno, zato uz inkluzijske pohode ujedno i vršimo edukaciju pratitelja.
Prvi dan smo, kao po nekoj navici, Lidija i ja dočekali na autobusnom kolodvoru (Žabica) Feruča i Emila. Feručo je došao autobusom iz Istre a Emil se spustio 'busom' s Pehlina.
U Dražicama smo popili kavu i dočekali Damira, te kupili kruh i bureke pa krenuli put Podkilavca.
Na mostu u Podkilavcu od kuda počinju staze za uspon na Grobničke alpe Lidija je parkirala svoje vozilo te smo stvari prebacili u terensko vozilo društva i krenuli do raskrsnice putova: 'podplaninu' i 'po kolci', od kuda počinje uspon za OSI.
Uspon koji započinjemo na stazi -podplaninom- kao po nekom pravilu završavamo na Ćuninoj glavi 1157 m/nm i sa nje se spuštamo u dom Hahlić 1097 m/nm.
Ni Emilu ni Feruču nije ovo prvi uspon do doma, pa je stoga hodnja prošla rekli bi rutinski i ako za pratnju OSI-ja u planinu ne postoji rutina. Svaka hodnja je izazov.
Nakon kratkog odmora i ručka u domu krenuli smo u osvajanje vrhova.
Za popodnevnu hodnju odabrali smo Osoje 1336 m/nm, šumoviti vrh između Fratra 1353 m/nm i Gornika 1318 m/nm.
Hodnja kakva se samo poželiti može, malo po proplancima pa kroz šumu i obavezno se nađe neko kamenje na putu. U dom smo se vratili taman pred kišu, a prohodali smo 24 143 koraka, ili oko 13 kilometara. Za jedan dan dosta.
U domu smo nastavili druženje uz gitaru koju je svirao Feručo a za večeru nam je Radojka spremila police (pole) s pancetom i za desert, štrudla od jabuka.
Drugo jutro su pristigli Antonela i Ivica kao pojačanje za uspon na Fratar 1353 m/nm. Uspon je i za videće osobe zahtjevan a kamoli za OSI. Krenuli smo poslije doručka negdje oko devet sati, vrijeme je opet bilo na našoj strani. Kiša se ispadala tijekom noći. Šumski dio staze bio je mokar no gornji kameniti dio osušio je vjetar.
Uvijek postoje ugodna iznenađenja, pa tako smo se i mi iznenadili kako smo brzo došli do vrha Fratra 1353 m/nm, već u deset i trideset bili smo na vrhu, udarili pečate u stare i nove knjižice, fotografirali se i uhvatili malo vjetra (rumeno lice).
Silazak je bio puno oprezniji i zahtjevniji, no već u dvanaest i pol smo svi sjedili za stolom i čekali jotu s kobasicom i pancetom koju je spremila naša domaćica Radojka. Do dva sata smo se družili a onda krenuli po kiši natrag. No što je kiša za iskusne planinare? Ništa, još jedno iskustvo u vođenju OSI-ja po nepovoljnim vremenskim uvjetima. Drugi dan smo napravili 15 967 koraka po planinskim stazama, ili oko osam kilometara. U dva dana 21 planinski kilometar ili 40 110 koraka. Sasvim zadovoljavajuće za OSI-je a i za nas koji ih pratimo.
Naučena lekcija:
- jesenje pohode duže od deset kilometara treba planirati u trajanju od dva dana.
Kada imaš volje ni vrijeme ti ne može ništa.
Po vremenskoj prognozi smo svi trebali ostati doma, no srećom zato se i zove 'prognoza'.
Vikend 16./17.11.2019. godine proveli smo hodajući s OSI-jima po Grobničkim alpama i druženjem u domu Hahlić.
Drugi jesenji uspon na Hahlić u odnosu na prvi trajao je dva dana. Inače, ovo nam je treći pohod OSI-ja do doma Hahlić a četvrti koji smo proveli. Planiramo dugoročno, zato uz inkluzijske pohode ujedno i vršimo edukaciju pratitelja.
Prvi dan smo, kao po nekoj navici, Lidija i ja dočekali na autobusnom kolodvoru (Žabica) Feruča i Emila. Feručo je došao autobusom iz Istre a Emil se spustio 'busom' s Pehlina.
U Dražicama smo popili kavu i dočekali Damira, te kupili kruh i bureke pa krenuli put Podkilavca.
Na mostu u Podkilavcu od kuda počinju staze za uspon na Grobničke alpe Lidija je parkirala svoje vozilo te smo stvari prebacili u terensko vozilo društva i krenuli do raskrsnice putova: 'podplaninu' i 'po kolci', od kuda počinje uspon za OSI.
Na početku staze Podplaninom,
na stazi podplaninom, u pozadini Cres, Riječki zaljev i Učka.
Uspon koji započinjemo na stazi -podplaninom- kao po nekom pravilu završavamo na Ćuninoj glavi 1157 m/nm i sa nje se spuštamo u dom Hahlić 1097 m/nm.
Na Ćuninoj glavi
Na Ćuninoj glavi
Ni Emilu ni Feruču nije ovo prvi uspon do doma, pa je stoga hodnja prošla rekli bi rutinski i ako za pratnju OSI-ja u planinu ne postoji rutina. Svaka hodnja je izazov.
Nakon kratkog odmora i ručka u domu krenuli smo u osvajanje vrhova.
Planinarski dom Hahlić
Za popodnevnu hodnju odabrali smo Osoje 1336 m/nm, šumoviti vrh između Fratra 1353 m/nm i Gornika 1318 m/nm.
Na putu za Osoje
U šumi Osoje 1338 m/nm
U domu smo nastavili druženje uz gitaru koju je svirao Feručo a za večeru nam je Radojka spremila police (pole) s pancetom i za desert, štrudla od jabuka.
Feručo i gitara
Drugo jutro su pristigli Antonela i Ivica kao pojačanje za uspon na Fratar 1353 m/nm. Uspon je i za videće osobe zahtjevan a kamoli za OSI. Krenuli smo poslije doručka negdje oko devet sati, vrijeme je opet bilo na našoj strani. Kiša se ispadala tijekom noći. Šumski dio staze bio je mokar no gornji kameniti dio osušio je vjetar.
Prikaz jednog od laganijih prelazaka prepreke
Uvijek postoje ugodna iznenađenja, pa tako smo se i mi iznenadili kako smo brzo došli do vrha Fratra 1353 m/nm, već u deset i trideset bili smo na vrhu, udarili pečate u stare i nove knjižice, fotografirali se i uhvatili malo vjetra (rumeno lice).
Pri vrhu
Na vrhu Fratra 1353 m/nm
Silazak je bio puno oprezniji i zahtjevniji, no već u dvanaest i pol smo svi sjedili za stolom i čekali jotu s kobasicom i pancetom koju je spremila naša domaćica Radojka. Do dva sata smo se družili a onda krenuli po kiši natrag. No što je kiša za iskusne planinare? Ništa, još jedno iskustvo u vođenju OSI-ja po nepovoljnim vremenskim uvjetima. Drugi dan smo napravili 15 967 koraka po planinskim stazama, ili oko osam kilometara. U dva dana 21 planinski kilometar ili 40 110 koraka. Sasvim zadovoljavajuće za OSI-je a i za nas koji ih pratimo.
Naučena lekcija:
- jesenje pohode duže od deset kilometara treba planirati u trajanju od dva dana.
