Osorčica OSI
Jedna od običnih i
neobičnih organizacija u vođenju OSI-ja.
Jadranski otoci
su u zimskom periodu raj za planinare (ako uvjeti dopuste trajektima vožnju).
U organizaciji
mog matičnoga društva PD Obruč-Jelenje organizirali smo pohod na Osorčicu-Lošinj
u prvom mjesecu 2020.godine a Željku
Brdalu taj dio Jadranskih otoka vrh Sv. Mikula nedostajao je u knjižici HPO-a.
Što
mi je drugo preostalo nego organizirati njegov dolazak.
Ne da sam ga malo
iznenadio, još sebi ne može doći, no, pristao je i nije požalio.
Nakon rođendana
koji je u subotu slavio, uvečer je sjeo u autobus za Rijeku di sam ga ja na
Žabici dočekao i doveo kod mene doma na spavanje (u širokom francuskom krevetu-sam) a ujutro
ranom zorom s Lidijinim m/v došli smo u Dražice na polaznu postaju autobusa za
Lošinj.
Dio društva koje do sada nije upoznalo Željka ne malo se iznenadio što
slijepa osoba s nama ide na planinarenje. Iznenađenje je kratko trajalo, jer
Željac takav kakav je brzo se uklopio a i podignu je atmosferu onako kako samo
on to zna. No i njegovi darovi koje je donio sa sobom za one s kojima je proveo
već dva ugodna pohoda (sada i treći) pripomogli su opuštajućoj atmosferi.
Vrijeme nas je
poslužilo. Staza od Nerezina do vrha Sv. Mikule 577 m/nm, bila je skliska no ugodna za
hodnju uzbrdo, nizbrdo smo morali biti puno oprezniji. Uzbrdo je išao 'ražanj',
nizbrdo držanjem za ruku. Damir je zakon.
U Nerezinama na molu (Lidija, Željko, Danica)
Hodnja do vrha.
Damir vodi Željka, Ivan je osiguranje.
Na vrhu Sv. Mikula 557 m/nm
Silazak. Damir vodi Željka, Sandra je osiguranje. (Damir je otišao do jame Sv. Gaudenta i do
vrha Trevelin 589 m/nm te se vratio i zamijenio mene)
Sandra vodi
Željka.
U Osoru.
Na trajektu.
