Buđenj, početak

Buđenje,  početak

                Gospodine poručniče. Poručniče zove načelnik topništva, hitno je. Probudite se gospodine poručniče, hitno je, gospodine poručniče ...

               

Koje buđenje. To što spavam na tvrdom drvenom ležaju u zemunici punoj miomirisa ustajalog znoja, smrdljivih čarapa i neoprane vojne robe, nije ništa, spram povika ročnog vojnika. Otvorih oči. Mrak. U kutu gori svijeća.

                -'' Dobro je, budan sam, što je?''

                -'' Zove načelnik topništva.''

                -'' Dobro, pa koliko je sati?''

                -'' Petnaest do pet, gospodine zapovjedniče.''

                -'' O Isusa ti, kad sam rekao da me probudiš?''

-'' U četiri i trideset, vas i zastavnika, gospodine zapovjedniče.''

                -'' Pa zašto nisi?''

                -'' Zadrijemao sam na vezi.''

                -'' Isusa ti, čuo si Komarac, u čizme i trkom.''

                -'' Idem šefe, žurim.''

                Izletimo u svitanje sva trojica i trkom do promatračnice. Srećom blizu je. Uhvatih telefonsku slušalicu, zavrtim ručicu te dobih zapovijedništvo brigade a potom i načelnika topništva.

                -'' Izvolite gospodine načelniče, trebali ste me.''

-'' Da, u 5⁰⁰ (pet-nula-nula) počnite s topničkom pripremom pa zadnjoj zapovijedi.''

                -'' Primio, topnička priprema s početkom u 5⁰⁰.''

                Zavrtim ponovo ručicu, te se spojih s Marijom na paljbenom položaju (PP) u Gujini.

-'' Čuba u 5⁰⁰ krećemo po dogovoru, odradi zadanu dvadeset minutnu (20') pripremnu paljbu.''

                -'' Šefe, znači vrijeme je, spremni smo, krećem.''

                -'' Da, kreni.''

                Nakon toga nazvah Pucka.

-'' Halo Pucko, u 5⁰⁰ krećemo, odradi zadanu pripremnu paljbu od 20' i naknadnu paljbu po unaprijed dogovorenim ciljevima, poslije se javim, sretno.''

                -'' Primio Giovanni, odradim pripremnu i zadanu paljbu pa se čujemo.''

                -'' Da, kreni.''

                Komarac i ja sredismo na sebi opremu. Uputimo izvidnike u prostoriju za motrenje, svakog na svoji instrument. Vezista uz TLC10 (telefonska laka centrala) upozorim na dnevnik veze, obavezno upisivati vremena zvanja i protoka informaciji. Stražara uputimo u zemunicu, ne baš u zemunicu, u rov do ulaza s napomenom da s početkom akcije uđe u zemunicu.

                Nema razgovora. Za ovo smo se pripremali. Znali smo što svatko od nas mora uraditi. Mirno, u tišini, kao u crkvi ispred oltara. Komarac i ja zauzmemo svoja mjesta u motrilištu. Svako sa svojim mislima.

                Poljubim krunicu. Nosim je na vratu od Muna, od '91. godine. Svih pet godina nalazi se na meni. Kad god mi je bilo teško donijeti neku odluku, prvo krunicu podragam, poljubim, pomaže i u razmišljanju, i u donošenju odluke. Za molitvu najčešće nema vremena. Što se mora desiti, desiti će se. Nikada, ili skoro nikada, ono što je planirano ne ispuni se na planirano/zamišljeni način. Puno malih sitnica ima utjecaja na buduće događaje. Svoje sam dečke dobro pripremio. Nadam se kako će tih malih sitnica stvarno biti malo.

                Vrijeme ni noći, ni dana, idealno je za vojnike pješake, ali nama topnicima može usporiti ciljanje. Ciljne točke na piketima, a i sami piketi, slabo su uočljivi. Inače to je stvar struke, i samo se obukom rješava. Vojnike smo uvježbavali, a sad će mo vidjeti jesmo li ih i dobro uvježbali.

                Vrijeme iščekivanja sporo prolazi. Adrenalin raste. Tišina se može čuti. Svi smo u svojim mislima.

                Počelo je.

 Onako iznenada. U pozadini se čuju detonacije ispaljenja. Čujem Pucko je ispalio, evo i Čuba isto. Mine su u zraku. Počelo je iščekivanje pada. Tih četrdesetak sekundi traju kao prava vječnost.

                Prve su pale. Dobro je. To je to. Sve po planu. Zapovjedih vojnicima neka promatraju prostor u smjeru Ličkog Osika i trafo stanice, te neka svaku anomaliju u prostoru i svaki pokret zapišu. Komarac i ja osmatrasmo pogotke. Dobro je, Puckova i moja linija su povezane. Za sad ide dobro. Sad očekujemo njihov uzvrat.

                Dobri su. Pogledah na sat. Pet sati i dvanaest minuta, prve su počele padati oko promatračnice. A neugodnih li vibraciji u promatračnici, a bogme i u ušima. I taj praskavi zvuk detonacije prilikom pada protivničkog projektila, doslovno zazvoni u glavi. Čudan osjećaj, neponovljiv. Pogledam vojnike. Ostali su bez boje u licu, nema krvi u obrazima. Šute. Tko zna o čemu razmišljaju. Poskrivečki, onako ispod oka, pogledavaju u pravcu Komarca i mene, a nas se dvoje pravimo 'mutavi' kao da te poglede ne primijećujemo. Nama to nije prvi put, ali se nadam kako nam je, ako preživimo, posljednji. Bitno mi je njihovo povjerenje spram zapovjednika. Ako mi ne paničarimo, ne će ni vojnici, imitirati će nas. Potiskivati će svoj strah. Poslije kad se situacija primiri, popričati ću s njima, ublažiti im strahove, održati pozitivni naboj. Ubaciti koju šalu o protivniku vezanu za izgled njihovih lica u trenutku pada protivničkih projektila. Bitno mi je njihovo osmatranje bojišnice. Više očiju više vide. Nakon prvog šoka, kad osjete da su živi, počinju kontrolirati strah. Tako izbjegavaju paniku, a povećava im se želja za što boljim osmatranjem bojišnice. Raste im želja za uzvratom. Ozbiljnije shvaćaju svoju zadaću. Tek sad počinju shvaćati krilaticu :''Motritelji su oči topništva.''.  Sad im raste  želja za što boljom provedbom svoje zadaće.

                Dobro je. Padaju oko nas. Znaju di smo. Ono, otprilike pogađaju prostoriju cilja, ako im je cilj padina Gradine na kojoj se nalazimo. Srećom po nas, većina je topničkih projektila u prebačaju, a ostali padaju par metara desno i nešto više od nas. Što je prednost promatračnice na prednjem nagibu. Da smo na samom vrhu, najvjerovatnije bi nas i koja pogodila. I tada, kroz tišinu u promatračnici i zvukove detonacija oko nas, javi se vezista promuklim glasom (knedla u grlu):

                -'' Gospodine zapovjedniče zove Sokol.''

                -'' Sivi sluša, recite Sokole.''

-'' Slušaj Sivi, promatračnica TRD-a nije na vezi, ili je žičana veza u prekidu ili je nešto drugo, provjeri što je s njima.''

                - '' Primio Sokole, provjeriti ćemo.''

Razgovori putem bežičnih sredstava veze (motorola) bili su striktno zabranjeni. U stvari, veza je bila nemoguća.

Pozvah Komarca, njegova je bivša postrojba u pitanju.

-'' Slušaj Komarac, TRD-ovci ne dižu slušalicu u promatračnici, nešto se dogodilo, a ja ne vjerujem u prekid žice, to bi već sami  riješili. Oprezno otiđi provjeriti.''

                -'' Na zapovijed šefe.''

                Pravi bojovnik je taj Komarac. Primio zapovijed i ne postavlja dodatna pitanja. To što vani padaju granate, Komarcu ne predstavlja preveliki problem, ta ne padaju stalno. Postoje intervali kad se može pretrčati ili prepuzati određena razdaljina. To svaki iskusni bojovnik zna, a Komarac je iskusan.

                Kad je Komarac otišao provijeriti što je s promatračnicom TRD-a, mi smo nastavili osmatranje. Između škole u Ličkom Osiku i stambenog niza prvog prema nama s lijeve strane, uočili smo bljesak ispaljenja. Vojnik izvidnik očitao je azimut pravca. Provijerih na zemljovidu imam li što u tom prostoru. Imam označen cilj, dobro je, ubrzat ćemo paljbu. S takvog mjesta jedino minobacači mogu pucati. Ako sve krene kako treba, tome je vrlo malo vremena ostalo. Rekoh vezisti neka nazove paljbeni položaj u Gujini. Javio se Ivica.

-'' Ivice, kad Čuba završi s pripremnom paljbom neka prebaci paljbu na cilj C-57 u Ličkom Osiku i to po tri (tri mine po oružju).''

-'' Šefe, cilj 57 u Ličkom Osiku po tri odmah nakon završetka pripremne paljbe, primio.''

                -'' Da Ivice, gotovo.''

                Devet mina. Valjda će biti dosta, nije po propisanoj tablici za uništenje cilja, ali trebam ga samo omesti, onemogućiti i dati mu do znanja kako znam za njega. Prednji rub kuća onemogućava mi osmatranje pogodaka. Smijestio se između dva niza stambenih objekata. Dobro je mjesto odabrao. Tko zna možda se i ukopao.

               

Opet vrijeme iščekivanja i osmatranja. Već par minuta nije palo ništa oko nas. Par minuta, čitava viječnost. Protivnik je prebacio paljbu. Sad traže naše položaje. U ovom trenutku, paljbeni položaji su najranjiviji element na bojišnici. Pripremna paljba ide svojim tijekom, a vojnici su izvan zaklona, rade na oružjima. Jedan točan pogodak može napraviti 'rusvaj' na paljbenom položaju, i izbaciti cijelu topničku postrojbu iz učešća u daljnjim aktivnostima. Nadam se da će sve proći u redu.

-'' Šefe, promatračnica TRD-a je pogođena. Nema nitkoga unutra. Na instrumentu za motrenje ima krvi.''

To je Komarac. Uletio je u promatračnicu, ionako bez daha, kratko i jasno je opisao situaciju. Rekoh vezist nek' nazove Sokola.

-'' Sokol ovdije Sivi. Promatračnica TRD-a je pogođena. Ima krvi na mjernom instrumentu, ali nitko se ne nalazi unutra. Trebalo bi poslati sanitetsko vozilo do Razvale. Gotovo.''

-'' Sivi ovdije Soko. Šaljemo sanitetsko vozilo, vi provijerite što je s ljudstvom iz TRD_a. Gotovo.''

                -'' Soko ovdije Sivi. Primio.''

                Obratih se Komarcu i vojniku vezisti:

-'' Vezista, pripremi kalem žice i vodilicu. Komarac uzmi kalem, i kad dođeš do promatračnice TRD-a prvo prespoji njihovu centralu na našu, provjeri vezu, a potom provjeri pričuvne zaklone. Mislim da su se TRD-ovci povukli u sigurnije zaklone. Znači kad spojiš žice i uspostavimo vezu s njihovim paljbenim položajima, pogledaj di su TRD-ovci i u kakvom su stanju. Reci im da se sanitetsko vozilo nalazi u Razvali, a ostale uputi do nas.''

-'' Primio šefe. Potrajat će, a i nije bilo puno krvi. Nadam se dobrom ishodu.''

-'' Kreni Komarac. Pripremna paljba će brzo završiti, trebati će prebaciti paljbu, a bez promatračnice su kao bez očiju. Kreni.''

                Opet iščekivanje. Neznam što je gore, ovo iščekivanje budućih događaja ili briga za prijatelje iz TRD-a. Akcija ide dalje. Pripremna paljba je završila. Vidim, Pucko je prebacio paljbu po dubini  u potez između mjesta Urije i pruge, slijedi unaprijed pripremljeni dogovor. Čubine mine pogađaju prostor pokraj škole između dva stambena objekta. Za sad nema novih zapovijedi. Rekoh vezisti nek nazove Gujinu.

-'' Ivice, kad Čuba završi s ovim što radi, zadaj mu cilj C-17 samo s osnovnim oružjem. Napraviti ćemo korekturu. Ti svoj posao znaš, na kraju ucrtaj korekturni pokazivač kutomjera, koristiti će mo ga za daljnju paljbu.

-'' Šefe, cilj C17 s osnovnim jedan pali, i idemo na korekturu. Primio.''

-'' Da Ivice, kreni.''

-'' Na zapovijed, šefe.''

                Taj cilj C-17 nalazi se na samom ulazu u Lički Osik. Nije posebno maskiran. Izrađen je od vreća s pijeskom, i služi netrzajnom oružju NTT (netrzajni top) kao zaklon. Pokriva asfaltnu cestu koja vodi u Lički Osik, sa zadaćom sperčavanja ulaska naših tenkova u mjesto.

                Pucko je prebacio paljbu, prema mjestu Nikšić, desno od njega u Rastik prema pruzi. Radi po dogovoru. Još uvijek nema novih zapovijedi. Rekoh izvidnicima što da osmatraju i gdje da usmijere istrumente.

                Pala je. Sad sam u nedoumici, ponoviti ili dati korekturu. Pogodak je u zadanoj prostoriji od 60x60 metara, ali nije točno u cilju. Malo je više desno i dalje. Idem s korekturom. Rekoh vezisti nek nazove Kambera.

-'' Ivice, bliže 25 metara i lijevo 25 metara. Osnovno jedan pali.''

                -'' Šefe, bliže 25, i lijevo25, osnovno jedan pali.''

                -'' Da, kreni.''

                Rekoh izvidnicima nek osmatraju isti cilj. Stavih svoj dvogled na oči i osmotrih zaklon za NTT i NTT iza zaklona. Nema vojnika uokolo, ili ih ne uočavam. Ma nema veze, bitnija je korektura za daljnji tijek akcije. Bar ću sigurno znati (biti ću siguran) da će svaka mina koju budu pješaci tražili, i pasti tamo di i očekuju. To, pala je točno di treba. Nazvah Ivicu.

-'' Ivice, to je to, ucrtaj. Čubi kaži nek usredotoči snop i krene s prvim oružjem i nakon dvadeset sekundi s trećim oružijem, po jedan, pali.''

-'' Šefe, snop usredotočen, prvo prvo, a nakon dvadeset sekundi treće po jedan pali, i ja ću ucrtati korekturni pokazivač.''

                -'' Da Ivice, kreni.''

                Iznova rekoh izvidnicima nek osmatraju isti cilj.

 A rusvaja. Ko'i nered. Leti NTT ko ptica, a lete i vreće s pijeskom. Dobro je, prva u sridu, a sad druga. Ako i drugu složi kao prvu -'Čuba majstore'- platiti ću mu pivu. Lete crijepovi, a i okviri prozora glume ptice. Dobro je, druga je pogodila sam rub krova i uletila kroz krov u kuću. Ako je posada NTT-a mislila da je sigurna u kući, sad sigurno više nije sigurna u ništa, ako su preživjeli. Dobro, to je ono što sam tražio. Sad možemo dalje. Nazvah Ivicu.

-'' Ivice, oružja u osnovni pravac. Svi vojnici u zaklon. Kaži Čubi da je snop dobro složio i naka ga drži, a ti vodi zapisnik o paljbi.''

-'' Šefe, oružja u osnovni pravac, vojnci u zaklon, pohvale Čubi i vođenje zapisnika o paljbi. Primio.''

                -'' Da Ivice, javiti ću ti naredne ciljeve.''

                -'' Na zapovijed Šefe.''

                Nisam ni spustio slušalicu, kad je u promatračnicu uletio Komarac.

                -'' Šefe našao sam ih i spojio sam vezu.''

                -'' Polako Komarac, dio po dio.''

-'' Dobro Šefe. Ranjen je jedan vojnik izvidnik u predjelu glave. Ozljede je dobio od topničkog instrumenta, nije životno ugrožen, iako ne čuje na lijevo uho. Uputio sam ga s još jednim vojnikom u pravcu sanitetskog vozila prema Razvali. Kad skupe instrumente, ostali TRD-ovci doći će do nas. Pogodilo ih je pancirno zrno ispaljeno iz NTT-a. Jedno je uletilo kroz otvor za osmatranje i napravilo rusvaj u promatračnici. Drugo zrno iz NTT-a pogodilo je otvor promatračnice i nije ušlo u prostor promatračnice.''

-'' Dobro Komarac, kad dođu djelatnici divizijuna zapovijednike uvedi u promatračnicu a ostale smjesti otraga u zemunicu. To je privremeno. Ja ću se sad javiti načelniku.''

-'' Soko ovdje Sivi, prespojili smo centralo TRD-a na našu, i sad imamo vezu s njihovim paljbenim položajima. Imaju jednog ranjenog vojnika izvidnika, kojeg smo uputili uz pratnju prema sanitetskom vozilu u Razvali. Za par minuta doći će zapovijednici iz TRD-a pa će podnijeti izviješće.''

-'' Sivi ovdije Soko. Dobro, vi prebacite paljbu po centru Nikšića, a bitnica 3.pb po Rujinama.''

-'' Sokole ovdije Sivi, mi po centru Nikšića, a bitnica 3.pb po Rujinama. Primio.

-'' Da Sivi. Kreni.''

                Opet nazvah. Prvo Ivicu u Gujinu, pa Pucka u Razvali. Proslijedih im zapovijed. Pošto smo za veliku većinu ciljeva unaprijed odrediri strukturu paljbe, barem za ove bliže u prvoj fazi nastupanja, nisam morao ni Čubi (Ivici) a ni Pucku objašnjavati vrstu cilja ni strukturu paljbe. Kad zadano izvrše obavijestiti će me, a ako ja s promatračnice nešto novo uočim, lako prekinem sadašnju paljbu i prebacim na novi cilj. Ta to mi i je posao. Uoči, označi, onesposobi, uništi.

Zapovjedništvo bojne ''Klanac''

Zapovjedništvo bojne ''Klanac''

            Ponavljam se, ali što se mora nije teško. Uđem tako u vojno motorno vozilo i sjednem. Sjedala u vozilu nisu nimalo udobna ili ne znam, možda su u nekim drugim vozilima udobnija, u ovom vozilu su skroz neudobna. Namjestih se najudobnije što mogu, te zapovjedih vozaču neka krene put Klanca u zapovjedništvo Bojne.

A i taj put. Postoji kraći pravac preko Mušaluka, ali po zapovjedi ne smijem ga koristiti već moram preko Perušića pa u Klanac. Kažu to je zbog sigurnosti. U biti i je, ali osim u početku rata kada su se događale nevolje na potezu od Vukšića do Budaka sad je evo par godina mirno. Mi ne čačkamo, oni se ne javljaju. Svakom dobro.

            Krenusmo tako put Perušića pa za Klanac. U Perušiću obavezno stanemo ispred dućana. Veći je izbor robe na policama nego u Klancu. Vojsci uvijek trebaju neke sitnice, od pribora za osobnu higijenu do raznih slastica, žvakaća, razglednica, pisama i obavezno cigareta. Cigareta nikad dosta. Inače i ročni vojnici su dobivali terenski dodatak. Za puni mjesec provedeni na terenu mogli su dobiti i do tisuću osamsto kuna, a pošto kune nisu imali kamo potrošiti, velika većina vojnika novac je slala doma. Ionako su za redovni odmor dobivali naknadu putnih troškova, a mnogima od njih taj novac je više značio u obitelji nego na terenu. Ratna su vremena, nema se. Jest da ispada nepravedno, no vojnici sebi kupuju sokove, a mi djelatnici pivu. Nije da vojsci branimo popiti pivo ili vino, to za svaki blagdan dobiju besplatno, ali reda se mora znati. Dok su na položaju, pogotovo pod uzbunom, nema alkohola, osim pive za djelatnike, pa ljeto je. I tako, vojnik vozač kupuje za vojsku s popisa, a ja pivu za djelatnike. Stavismo kupljenu robu u vojno motorno vozilo pa krenusmo put Klanca. Do Klanca ima nekih pola sata lagane vožnje.

            U Klancu se zapovjedništvo Bojne nalazi preko puta škole u društvenom domu, odmah iznad kafića s poker aparatima. Ti poker aparati su posebna priča, priča za sebe, koj' biser je dozvolio u toku rata postavljati poker aparate pokraj vojnog smještaja, koliko je taj novaca morao smjestiti u tuđe džepove da dobije dozvolu.

Zoranov ured nalazio se na prvom katu. Nije to pravi ured,  onakav kao u Pazarištu, i ne izgleda kao Zapovjedništvo. Pričuvna prostorija koja po potrebi služi kao zapovjedništvo Bojne., samo najnužnije stvari. Inače kad smo popunjeni ročnom vojskom u Klancu je smještena 3.ps, a sad su u dijelu prostorija smješteni pričuvni vojnici 3.pb. U ovom turnusu Bojna nije dobila ročne vojnike, ostalo je nešto vojnika starije klase kojima za dan dva ističe služenje vojnog roka.

            U prizemlju objekta nalazi se oveća prostorija. Višenamijenska društvena prostorija, i u njoj su skupa s krevetima na kat bili smješteni djelatnici bojne. Na katu, po ostalim malim prostorijama smjestio se stožer bojne.

Logističari Ante i Bego koristili su nešto veću prostoriju. Kod njih je uvijek bilo veselo. Mislim u logistici. Stalno nešto premještaju. Uvijek u žurbi, a i naših zahtijeva je puno, ponekad i van logike. Ipak, pripremamo se za konačnu akciju i kraj rata. Bez dobrog logističara, nema dobrog bojovnika. Privremeno svaki bojovnik može preživiti s onim što nosi sa sobom, a što poslije? Što kad se zalihe istroše? Tu istupaju na vidjelo Ante i Bego. Njihovo snalaženje, njihovo podilaženje, njihova upornost u nabavi uveliko olakšava rad ostalih zapovjednika u postrojbama. Lakše je raditi kad imaš, zato je dobro znati da ćeš to što ti treba dobiti brzo, najbrže što njih dvojca mogu nabaviti.

            Suzi koristi jednu od manjih prostorija s ključem na prvom katu za ured i kao spavaonicu. Suzi je referentica, molim lijepo, referentica bojne. Najomiljenija osoba, pogotovo kad donosi dnevnice za djelatnike, a i za ročnu vojsku. Inače, osim što nam donosi dnevnice, vodi i evidencije nazočnosti, ispisuje zapovjedi, vodi zapisnike sa sastanaka (brifinga) i još čudo sitnih kancelarijskih poslova, a i najbolja je Suzanina kava.

Jedina je ženska osoba u bojni, i svi je drže kao kap vode na dlanu. Nije udana pa svakojaki padobranci navraćaju u bojnu, što Zoranu ponekad zna lagano dignuti tlak.

Simpa je. Uvijek nasmijana, ili zbog padobranaca, ili zbog toga što je žensko i ima i ''konjske'' živce.

            Prvo što napravim po dolasku u Zapovjedništvo bojne, je javljanje Suzi, te kod nje pokupim zapovijedi, upute, obavijesti, pisma za vojnike. Potpišem prijem svih tih stvari, provjerim urudžbeni zapisnik zbog možebitnih ne pročitanih zapovijedi a koje se mene i moje postrojbe mogu ticati.

Nema veze što je rat, sve se pedantno vodi. Zbog toga ponekad sve moram biti, i zapovjednik, i ekonom, i psiholog, i nosilac ružnih i manje ružnih vijesti, i tata i mama za neke pojedince i uz sve to voditi knjige, registratore i ine knjižice i dokumente kao da sam u vojarni. I onda mi neko kaže : ''što se mora nije teško'', ma možeš misliti što nije.

Malo popričamo, onako općenito. Ipak je Suzi upućena u sva 'tekuća' zbivanja u bojni. Poslije posjeta Suzani, krenem do Tihe ili Zorana. Ovisno tko je od njih dvojce slobodan. Tiho je Zoranov zamjenik. Što bi rekli Zoran je zapovjednik Bojne, a Tiho je zamjenik zapovijednika Bojne. Dobro se nadopunjuju. Tiho je stalno u pokretu, a Zoran onako polako promišljeno, kao pravi šef. Što ne znači da Tiho nije promišljen, samo on ima više slobodnog vremena.

Na katu sam prvo sreo Tihu. Ušli smo u njegovu sobu u kojoj je vladao kreativni nered. Opreme posvuda. Kaže mi kako provjerava uređaj za noćno gledanje i izviđanje (naočale) te da još mora napuniti pričuvne baterije, jer u dolasku do navalne crte moraju proći kroz minsko polje a on će voditi grupu do pruge.

Malo me iznenadio, jer ako se on sprema na navalne položaje znači sat pokreta je blizu. Nakon toga, malo smo pričali o jučerašnjem gađanju na Stupačinovu i o Gradini. Zaželim mu sreću te krenuh do Zokija.

Zapovjednika nađoh u njegovom pričuvnom uredu. Pozdravih po propisu, sačekah da odpozdravi te uđoh. Odmah, nisam stigao ni riječ reći pohvali zapovjednik jučerašnje gađanje, kaže da su jutros u Brigadi o tome pričali, pa nastavi:

- ''Slušaj, mi čim padne noć idemo na pripremne položaje u području sela Budak, a negdje oko ponoći krećemo prema pruzi na navalne položaje. Za tvoju postrojbu nema posebnih zapovijedi, radiš pod direktnim nadzorom načelnika topništva Brigade i načelnika topništva Zbornoga područja. Četvrto oružje ostavi po dogovoru, a kad bude dozvoljena veza motorolama javim ti ako mi zatreba podrška. Inače danas poslije podne Šoja ti se vraća ne paljbene položaje a Medo preuzima prateći vod 82mm za podršku 3.pb i biti će smješten negdje u području sela Budak. Za sad toliko, to je sve što bi tebe trebalo zanimati, još samo pogledaj sa mnom na zemljovidu to područje.''

Priđem zemljovidu, pogledam pravac nastupanja. Izlaze na prugu u krajnjem desnom dijeli Rastika. Borova šuma i visoka paprat. Neugodno područje. Rekoh Zapovjedniku kako smo u tom području Rastika odmah iza pruge uočili nove pokrete te da su na čistini ispred njih malo dublje u borovoj šumi izgrađene nove protivničke barake.

Poželimo jedan drugome sreću, kao rudari, zamolih za otpust, odpozdravih te iziđoh van.

Pozovem vozača te krenusmo natrag ka Gujini, naravno preko Perušića.

Na Gujini ostadoh kratko da popričam s djelatnicima. Šoja je stigao, te sam stoga sugerirao Čubi da Šoja uzme na sebe treće i četvrto oružje, a on prvo i drugo pošto je drugo osnovno.

Još jednom s Ivicom i Bricom provjerih tablicu početnih elemenata koja je bila izrađena skraćenom pripremom, ali što je tu je, s Čubom prođoh paljbeni položaj. Dobro je, sve je po propisu. Sad možemo samo čekati zapovijed za paljbu.

Napomenu im za buđenje u četiri i trideset ujutro te krenuh sam kraćim ali strmijim putem put vrha Gradine na promatračnicu.

 Danas spavam na promatračnici.