Zapovjedništvo bojne ''Klanac''

Zapovjedništvo bojne ''Klanac''

            Ponavljam se, ali što se mora nije teško. Uđem tako u vojno motorno vozilo i sjednem. Sjedala u vozilu nisu nimalo udobna ili ne znam, možda su u nekim drugim vozilima udobnija, u ovom vozilu su skroz neudobna. Namjestih se najudobnije što mogu, te zapovjedih vozaču neka krene put Klanca u zapovjedništvo Bojne.

A i taj put. Postoji kraći pravac preko Mušaluka, ali po zapovjedi ne smijem ga koristiti već moram preko Perušića pa u Klanac. Kažu to je zbog sigurnosti. U biti i je, ali osim u početku rata kada su se događale nevolje na potezu od Vukšića do Budaka sad je evo par godina mirno. Mi ne čačkamo, oni se ne javljaju. Svakom dobro.

            Krenusmo tako put Perušića pa za Klanac. U Perušiću obavezno stanemo ispred dućana. Veći je izbor robe na policama nego u Klancu. Vojsci uvijek trebaju neke sitnice, od pribora za osobnu higijenu do raznih slastica, žvakaća, razglednica, pisama i obavezno cigareta. Cigareta nikad dosta. Inače i ročni vojnici su dobivali terenski dodatak. Za puni mjesec provedeni na terenu mogli su dobiti i do tisuću osamsto kuna, a pošto kune nisu imali kamo potrošiti, velika većina vojnika novac je slala doma. Ionako su za redovni odmor dobivali naknadu putnih troškova, a mnogima od njih taj novac je više značio u obitelji nego na terenu. Ratna su vremena, nema se. Jest da ispada nepravedno, no vojnici sebi kupuju sokove, a mi djelatnici pivu. Nije da vojsci branimo popiti pivo ili vino, to za svaki blagdan dobiju besplatno, ali reda se mora znati. Dok su na položaju, pogotovo pod uzbunom, nema alkohola, osim pive za djelatnike, pa ljeto je. I tako, vojnik vozač kupuje za vojsku s popisa, a ja pivu za djelatnike. Stavismo kupljenu robu u vojno motorno vozilo pa krenusmo put Klanca. Do Klanca ima nekih pola sata lagane vožnje.

            U Klancu se zapovjedništvo Bojne nalazi preko puta škole u društvenom domu, odmah iznad kafića s poker aparatima. Ti poker aparati su posebna priča, priča za sebe, koj' biser je dozvolio u toku rata postavljati poker aparate pokraj vojnog smještaja, koliko je taj novaca morao smjestiti u tuđe džepove da dobije dozvolu.

Zoranov ured nalazio se na prvom katu. Nije to pravi ured,  onakav kao u Pazarištu, i ne izgleda kao Zapovjedništvo. Pričuvna prostorija koja po potrebi služi kao zapovjedništvo Bojne., samo najnužnije stvari. Inače kad smo popunjeni ročnom vojskom u Klancu je smještena 3.ps, a sad su u dijelu prostorija smješteni pričuvni vojnici 3.pb. U ovom turnusu Bojna nije dobila ročne vojnike, ostalo je nešto vojnika starije klase kojima za dan dva ističe služenje vojnog roka.

            U prizemlju objekta nalazi se oveća prostorija. Višenamijenska društvena prostorija, i u njoj su skupa s krevetima na kat bili smješteni djelatnici bojne. Na katu, po ostalim malim prostorijama smjestio se stožer bojne.

Logističari Ante i Bego koristili su nešto veću prostoriju. Kod njih je uvijek bilo veselo. Mislim u logistici. Stalno nešto premještaju. Uvijek u žurbi, a i naših zahtijeva je puno, ponekad i van logike. Ipak, pripremamo se za konačnu akciju i kraj rata. Bez dobrog logističara, nema dobrog bojovnika. Privremeno svaki bojovnik može preživiti s onim što nosi sa sobom, a što poslije? Što kad se zalihe istroše? Tu istupaju na vidjelo Ante i Bego. Njihovo snalaženje, njihovo podilaženje, njihova upornost u nabavi uveliko olakšava rad ostalih zapovjednika u postrojbama. Lakše je raditi kad imaš, zato je dobro znati da ćeš to što ti treba dobiti brzo, najbrže što njih dvojca mogu nabaviti.

            Suzi koristi jednu od manjih prostorija s ključem na prvom katu za ured i kao spavaonicu. Suzi je referentica, molim lijepo, referentica bojne. Najomiljenija osoba, pogotovo kad donosi dnevnice za djelatnike, a i za ročnu vojsku. Inače, osim što nam donosi dnevnice, vodi i evidencije nazočnosti, ispisuje zapovjedi, vodi zapisnike sa sastanaka (brifinga) i još čudo sitnih kancelarijskih poslova, a i najbolja je Suzanina kava.

Jedina je ženska osoba u bojni, i svi je drže kao kap vode na dlanu. Nije udana pa svakojaki padobranci navraćaju u bojnu, što Zoranu ponekad zna lagano dignuti tlak.

Simpa je. Uvijek nasmijana, ili zbog padobranaca, ili zbog toga što je žensko i ima i ''konjske'' živce.

            Prvo što napravim po dolasku u Zapovjedništvo bojne, je javljanje Suzi, te kod nje pokupim zapovijedi, upute, obavijesti, pisma za vojnike. Potpišem prijem svih tih stvari, provjerim urudžbeni zapisnik zbog možebitnih ne pročitanih zapovijedi a koje se mene i moje postrojbe mogu ticati.

Nema veze što je rat, sve se pedantno vodi. Zbog toga ponekad sve moram biti, i zapovjednik, i ekonom, i psiholog, i nosilac ružnih i manje ružnih vijesti, i tata i mama za neke pojedince i uz sve to voditi knjige, registratore i ine knjižice i dokumente kao da sam u vojarni. I onda mi neko kaže : ''što se mora nije teško'', ma možeš misliti što nije.

Malo popričamo, onako općenito. Ipak je Suzi upućena u sva 'tekuća' zbivanja u bojni. Poslije posjeta Suzani, krenem do Tihe ili Zorana. Ovisno tko je od njih dvojce slobodan. Tiho je Zoranov zamjenik. Što bi rekli Zoran je zapovjednik Bojne, a Tiho je zamjenik zapovijednika Bojne. Dobro se nadopunjuju. Tiho je stalno u pokretu, a Zoran onako polako promišljeno, kao pravi šef. Što ne znači da Tiho nije promišljen, samo on ima više slobodnog vremena.

Na katu sam prvo sreo Tihu. Ušli smo u njegovu sobu u kojoj je vladao kreativni nered. Opreme posvuda. Kaže mi kako provjerava uređaj za noćno gledanje i izviđanje (naočale) te da još mora napuniti pričuvne baterije, jer u dolasku do navalne crte moraju proći kroz minsko polje a on će voditi grupu do pruge.

Malo me iznenadio, jer ako se on sprema na navalne položaje znači sat pokreta je blizu. Nakon toga, malo smo pričali o jučerašnjem gađanju na Stupačinovu i o Gradini. Zaželim mu sreću te krenuh do Zokija.

Zapovjednika nađoh u njegovom pričuvnom uredu. Pozdravih po propisu, sačekah da odpozdravi te uđoh. Odmah, nisam stigao ni riječ reći pohvali zapovjednik jučerašnje gađanje, kaže da su jutros u Brigadi o tome pričali, pa nastavi:

- ''Slušaj, mi čim padne noć idemo na pripremne položaje u području sela Budak, a negdje oko ponoći krećemo prema pruzi na navalne položaje. Za tvoju postrojbu nema posebnih zapovijedi, radiš pod direktnim nadzorom načelnika topništva Brigade i načelnika topništva Zbornoga područja. Četvrto oružje ostavi po dogovoru, a kad bude dozvoljena veza motorolama javim ti ako mi zatreba podrška. Inače danas poslije podne Šoja ti se vraća ne paljbene položaje a Medo preuzima prateći vod 82mm za podršku 3.pb i biti će smješten negdje u području sela Budak. Za sad toliko, to je sve što bi tebe trebalo zanimati, još samo pogledaj sa mnom na zemljovidu to područje.''

Priđem zemljovidu, pogledam pravac nastupanja. Izlaze na prugu u krajnjem desnom dijeli Rastika. Borova šuma i visoka paprat. Neugodno područje. Rekoh Zapovjedniku kako smo u tom području Rastika odmah iza pruge uočili nove pokrete te da su na čistini ispred njih malo dublje u borovoj šumi izgrađene nove protivničke barake.

Poželimo jedan drugome sreću, kao rudari, zamolih za otpust, odpozdravih te iziđoh van.

Pozovem vozača te krenusmo natrag ka Gujini, naravno preko Perušića.

Na Gujini ostadoh kratko da popričam s djelatnicima. Šoja je stigao, te sam stoga sugerirao Čubi da Šoja uzme na sebe treće i četvrto oružje, a on prvo i drugo pošto je drugo osnovno.

Još jednom s Ivicom i Bricom provjerih tablicu početnih elemenata koja je bila izrađena skraćenom pripremom, ali što je tu je, s Čubom prođoh paljbeni položaj. Dobro je, sve je po propisu. Sad možemo samo čekati zapovijed za paljbu.

Napomenu im za buđenje u četiri i trideset ujutro te krenuh sam kraćim ali strmijim putem put vrha Gradine na promatračnicu.

 Danas spavam na promatračnici.