Jedanaest je sati. Zatišje. Tišina boli.
U trenu je prošlo jutro. Na motrilištu je
mirno. Osmatramo bojište. Svi sa svojim mislima.
Motritelji 118.dp tuguju. Poginuo im je
zapovjednik brigade, brigadir Ivan Čanić. Poginuo je ujutro, navodno u zasjedi, prilikom
obilaska prve crte u širem području Bukovice, podno Vujatovog brda.
TRD-ovci uređuju (stavljaju ponovno u
funkciju) svoju promatračnicu. Razmišljaju o povratku u motrilište tijekom
dana. Što je srce!?
Dopunu streljiva na PP-u preuzeo je Šojka
(120 LTF i 20 MK) i to na poljskom putu iznad PP-a u pravcu Puckinih
položaja na Razvali.
Ročnicima je nestalo bljedilo s lica.
Izvršavaju svoje zadaće. Vremenom su prihvatili rutinu. Motri, mjeri, javljaj,
zapisuj. Dobri su.
-Poručniče, načelnik topništva brigade, zove.
Javlja mi vezista s TLC-10.
- Izvolite načelniče.
- Giovanni, jutros je poginuo Zoran i vojnik
Dujmović, a tvoji su imali oko dvanaest ranjenih. Dio je povučen s linije
zajedno s ranjenima i mrtvima, a dio je ostao s Tihom. Tiho je preuzeo
zapovijedanje, i dolazi mu popuna.
Koja vijest. Zato je ćutila Zoranova
Motorola.
- Načelniče, kako i kada su poginuli?
- Jutros prije akcije, nakon što su prošli
minsko polje i prugu. Odmah po dolasku na navalnu liniju.
- Što je s ostalim linijama?
- Ušli smo u protivničku prvu crtu s.Urije.
Ušli smo i u Rastik do s.Nikšić a s.Rujnica nam je na puškometu kao i
Novoselije.
Sad vršimo pregrupiranje i nadopunu prve
linije, zbrinjavamo ranjene i poginule te raščišćujemo dijelove minskih polja.
Zubar se još drži kao i Široka Kula i
Ljubovo.
Za oko sat vremena dobiti ćeš snimke ili
koordinate protivničkih položaja snimljenih bespilotnom letjelicom. Nazvati će
te načelnik topništva ZP-a (Babo). Za sad nemaš novih zadaća, ako što uočiš kod
protivnika samostalno otvori paljbu.
-Primio.
Drugi zapovjednik danas.
Trebam proslijediti informaciju. Kako? Kako
reći da im više nema omiljenog zapovjednika?
Uz sve pošasti unazad četiri godine sad ovo.
''Ovo''- riječi, misli, kako javiti, kako? Slike. Kako opisati slike? Od prihvaćanja informacije do zašto, vrijeme kao da je stalo a film se i dalje
vrti. Jedinica vremena, što je to?
Od Studenaca kada sam ga prvi put vidio kako nazoči nastavi koju sam predavao ročnim vojnicima (mislim da je tema bila
'Kutne mjere u topništvu'), do vremena kad me primio u svoju bojnu za zapovjednika
minobacačke bitnice izvrsno smo surađivali. Izvrsno, malo je za reći.
A vojnika Dujmovića, mulca koji se družio s
nama u Munama '91., kojeg je sve oko oružja i oruđa zanimalo, a sad, iako je
odslužio vojni rok ostao je uz ekipu i Zorana i poginuo. Sudbina, što je to?
Postoje li riječi kojima se dati osjećaji
mogu opisati? Ima li koga? Hallo?
Nisam pitao načelnika koliko je poginulih i
ranjenih u pješaštvu.
Zazovem Komarca, te njemu i ročnicima, a i
ostalima na motrilištu prenesem dobivenu informaciju. Sad ni nama, kao ni
dečkima iz 118,dp nije do priče. Svako 'vrti' svoje misli.
Nazvah Čubu na PP, te i njemu prenesem
informaciju, bez dodatnog obrazloženja i razgovora. A što mu mogu reći?
Napomenem Čubi, onako usputno, tek da nešto
rečem, da ako je dobivene mine presložio po oznakama i posadama neka ročne
vojnike drži u zaklonima.
Vratih se opet motrenju i svojim mislima.
