Dan (04.08.1995. oko 11h)

Jedanaest je sati. Zatišje. Tišina boli.

          U trenu je prošlo jutro. Na motrilištu je mirno. Osmatramo bojište. Svi sa svojim mislima.

           Motritelji 118.dp tuguju. Poginuo im je zapovjednik brigade, brigadir Ivan Čanić. Poginuo je ujutro, navodno u zasjedi, prilikom obilaska prve crte u širem području Bukovice, podno Vujatovog brda.

TRD-ovci uređuju (stavljaju ponovno u funkciju) svoju promatračnicu. Razmišljaju o povratku u motrilište tijekom dana. Što je srce!?

Dopunu streljiva na PP-u preuzeo je Šojka (120 LTF i  20 MK) i to na poljskom putu iznad PP-a u pravcu Puckinih položaja na Razvali.

Ročnicima je nestalo bljedilo s lica. Izvršavaju svoje zadaće. Vremenom su prihvatili rutinu. Motri, mjeri, javljaj, zapisuj. Dobri su.

-Poručniče, načelnik topništva brigade, zove. Javlja mi vezista s TLC-10.

- Izvolite načelniče.

- Giovanni, jutros je poginuo Zoran i vojnik Dujmović, a tvoji su imali oko dvanaest ranjenih. Dio je povučen s linije zajedno s ranjenima i mrtvima, a dio je ostao s Tihom. Tiho je preuzeo zapovijedanje, i dolazi mu popuna.

Koja vijest. Zato je ćutila Zoranova Motorola.

- Načelniče, kako i kada su poginuli?

- Jutros prije akcije, nakon što su prošli minsko polje i prugu. Odmah po dolasku na navalnu liniju.

- Što je s ostalim linijama?

- Ušli smo u protivničku prvu crtu  s.Urije. Ušli smo i u Rastik do s.Nikšić a s.Rujnica nam je na puškometu kao i Novoselije.

Sad vršimo pregrupiranje i nadopunu prve linije, zbrinjavamo ranjene i poginule te raščišćujemo dijelove minskih polja.

Zubar se još drži kao i Široka Kula i Ljubovo.

Za oko sat vremena dobiti ćeš snimke ili koordinate protivničkih položaja snimljenih bespilotnom letjelicom. Nazvati će te načelnik topništva ZP-a (Babo). Za sad nemaš novih zadaća, ako što uočiš kod protivnika samostalno otvori paljbu.

-Primio.

Drugi zapovjednik danas.

Trebam proslijediti informaciju. Kako? Kako reći da im više nema omiljenog zapovjednika?

Uz sve pošasti unazad četiri godine sad ovo. ''Ovo''- riječi, misli, kako javiti, kako? Slike. Kako opisati slike? Od prihvaćanja informacije do zašto, vrijeme kao da je stalo a film se i dalje vrti. Jedinica vremena, što je to?

Od Studenaca kada sam ga prvi put vidio kako nazoči nastavi koju sam predavao ročnim vojnicima (mislim da je tema bila 'Kutne mjere u topništvu'), do vremena kad me primio u svoju bojnu za zapovjednika minobacačke bitnice izvrsno smo surađivali. Izvrsno, malo je za reći.

A vojnika Dujmovića, mulca koji se družio s nama u Munama '91., kojeg je sve oko oružja i oruđa zanimalo, a sad, iako je odslužio vojni rok ostao je uz ekipu i Zorana i poginuo. Sudbina, što je to?

Postoje li riječi kojima se dati osjećaji mogu opisati? Ima li koga? Hallo?

Nisam pitao načelnika koliko je poginulih i ranjenih u pješaštvu.

Zazovem Komarca, te njemu i ročnicima, a i ostalima na motrilištu prenesem dobivenu informaciju. Sad ni nama, kao ni dečkima iz 118,dp nije do priče. Svako 'vrti' svoje misli.

Nazvah Čubu na PP, te i njemu prenesem informaciju, bez dodatnog obrazloženja i razgovora. A što mu mogu reći?

Napomenem Čubi, onako usputno, tek da nešto rečem, da ako je dobivene mine presložio po oznakama i posadama neka ročne vojnike drži u zaklonima.

          Vratih se opet motrenju i svojim mislima.