Peti korak

Planirani projekt: ''OSI na Platku'' osim sa slijepim planinarima zaokružili smo i sa cerebralnom paralizom.

Rachela ima cerebralnu paralizu i u godinu dana prošli smo s njom svih pet koraka obuke za OSI planinare na vježbalištu Platak. Pripreme za osvajanje Snježnika 1505 m/nm odvijali su se u pet koraka s time da smo četvrti korak doradili na V. Kamenjaku 837 m/nm.

Prvo smo je na vježbalištu Platak naučili pravilnom i za nju prilagođenom putu po planinarskim stazama, ujedno smo mjerili vremenski okvir. Nakon provedbe planiranih četiri koraka na vježbalištu Platak uključili smo i V. Kamenjak 837 m/nm (hodnja na niskoj temperaturi i po jakoj buri) kao i veliki krug oko Radeševa 1363 m/nm. U osvajanje Snježnika 1505 m/nm krenuli smo povodom dana cerebralne paralize (06. listopada 2021. godine).

Snježnik 1505 m/nm koji je za sve planinare dostupan u vremenskom okviru od sat i trideset minuta mi smo odradili u vremenskom okviru u trajanju od oko tri sata.

Početni dio do odvojaka za Greben i čez Grlo prošao je u okvirnom vremenu od jednoga sata. Za hod čez Grlo do doma Snježnik uz fortifikacije po putu trebalo nam je okvirno oko dva sata. Emila (slijepu osobu) smo popeli na Snježnik 1505 m/nm lakšom stazom koja počinje odmah iza doma (fali stari lanac), ostavili ga da uživa na vrhu i posvetili se Racheli.

Tek kada je Rachela stavila na sebe penjački pojas krenuli smo s njom penjati uspon krajnje lijevom stazom (prva staza od Guslice). Uz potporu i bez previše riječi popela se Rachela na Snježnik 1505 m/nm. Prva osoba s cerebralnom paralizom koja se popela na 1505 m/nm svojom voljom. Najljepši poklon koji je mogla poželjeti za svoje mlađahne prijatelje koji se drže ''majčinih skuta''. Rachaela u djetinjstvu nije mogla hodati.

Silazak je bio pravi alpinistički. Damir je sve pripremio, no uz Rachelinu koncentraciju dostatan je bio samo navoz, iako je Rachela rekla: ''da je nije nikada tako bilo strah'', grota (kamen) s jedne strane, provalija s druge strane a noge ne slušaju. (Lako Emilu on ne vidi provaliju.)

Sve je prošlo u redu a i naučili smo nove lekcije koje će mo dodati u peti korak. Osim naših slijepih planinara, Rachela je otvorila nove granice za rad s OSI-ma. Drago nam je što je imamo.

Bez osobne volje OSI-a nama pratiteljima koji želimo raditi s potrebitima ne bi bilo lako.

Vremenske okvire smo odredili i sada planinarski vodič može odrediti tempo za OSI u grupi.

OSI ne znači usporavanje grupe jer OSI ne planira svoje hodnje, planinarski vodiči planiraju hodnje za OSI u sklopu veće planinarske grupe. Svaka je osoba individualac pa tako i OSI, no ako znamo vremenski okvir sa OSI-ma možemo obogatiti planinarsku turu i potaknutu inkluziju i među planinarima koji za inkluziju nisu spremni, što nam se sada na žalost događa.

Rachela nam je dokazala i pokazala da je peti korak dostupan svima koji imaju vjere u sebe i u nas koji ih vodimo.

Nakon cjelodnevne hodnje i svih nedoumica tokom hodnje, a vodili smo u isto vrijeme Emila (slijepu osobu) i Rachelu (cerebralna paraliza) srce nam je ispunjeno kao da smo popeli najtežu vertikalu. Emil koji ne vidi bio je moralna podrška Racheli pogotovo u spustu primjerom uporabe sva četiri ekstremiteta.

Ponekad, kada nam se čini da nešto ne možemo ostvariti, sjetimo se Rachel.

Nakon odrađenih ,,Pet koraka'' na Platku, Rachela je prohodala Guslicu, Snježnik (1505 m/nm) i za finale se popela na Risnjak (1528 m/nm). Naoko ništa nemoguće i sasvim obična hodnja no Rachela ima cerebralnu paralizu (CP) i njoj nije to sasvim obična hodnja. Do svoje osme godine koristila je 'kolica' pa potom 'štake', no što je volja? Završila je pravni fakultet i radi u struci.

Ono što mi ljubitelji/prijatelji planina smatramo pod normalnim ili malo zahtjevnijim usponom za nju je takva hodnja bila prije odrađenih ,Pet koraka' nepremostiva prepreka.

Volja? 01.ruja 2024. Godine volja joj je rekla idem, put smo mi odabrali. Svi koji su se popeli na Risnjak (mi iz pravca Vilja) znaju koliko je taj put zahtijevan, nema lakšeg ili težeg puta (osim penjačkoga smjera). Do vrha od doma vodi samo jedan put i to uz pomoć postavljenih sajli.

Do Schlosserov doma relativno je lako, samo zadnjih pedesetak metara potrebno je Racheli dati ruku. (dom ne radi.) No nastavak uspona prvo kroz klek a potom po stijenama uz pripomoć sajli je izuzetno zahtijevan uspon za osobu koja boluje od CP-a.

Srećom pa nije znala što je čeka. Volja? Damir (planinarski vodič HPS-a) je Rachelu opremio ferata setom (kao da se spremamo na feratu) Stalno ju je ima na navezu. Volja. Rachel se popela do ,volana'. Slike prikazuju sam dio uspona, ono što se ne vidi su noge. Ponegdje su stepenice veće i od pola metra što je Racheli skoro pa nemoguće za proći (nemoguća misija). No, što je pola metra kada je volja tu?

Vidici s vrha Risnjaka su izuzetno dojmljivi. Zbog njih se sav trud isplatio. Silazak je bio zahtjevan no puno je lakše prošao nego li uspon.

Za kraj, Racheli svaka čast na još jednom vrhu no Damiru koji ju je cijelo vrijeme imao na navezu, Lidiji koja je bila tu i pružila ruku te Ivanu koji je uz pruženu ruku i to dokumentirao zahvala na volji i želji da nekom ostvare snove.