Jutro poslije Stupačineva

Čudo li je to teretno vojno vozilo, za sve je spremno, za prijevoz tereta i osoba, za sklonište od kiše ili snijega, za jelo, a bogme i za spavanje.

            Koje buđenje. Nijedna kost u tijelu ti nije na mjestu. Svi mišići ukočeni, dobro ne baš svi, a mirisi pod ceradom, o njima nekom drugom prilikom.

            Srećom je ljetno vrijeme. U maloj dolinici, u kojoj se nalazimo prilično je sviježe. Rano je jutro, još nije za kratke rukave, mislim pet i pol je ujutro, zora tek što je svanula.

            Digoh se sa svojeg ležaja, ispuzah, navukoh čizme i pravac pričuvna kuhinja, mislim tako mi zovemo malu sobicu u bivšoj stražarnici JNA objekta u čijoj nam se udolini nalazi  paljbeni položaj.

          Paljbeni položaj, dobro možemo to i tako zvati, nije napravljen po nekim vojnim propisima, mislim nije po nijednom vojnom propisu napravljen, ali je funkcionalan. To je mala udolina dužine oko dvadesetak metara i širine oko petnaestak metara, a greben zaklona, ako to možemo tako zvati, visine je nekih dva metra s rijetkim raslinjem po sljemenu, a cijeli položaj udaljen je od naše prve crte oko dvjesto metara, od protivnika nekih četiristo metara.

            Nekad, za vrijeme bivše druge Juge, JNA je tu imala opitni poligon za mjerenje rasprskavanja košuljica (tjela) mina (mjerenje broja fragmenata) i topničkih zrna. Grandiozno betonsko zdanje. Prizemnu prostoriju tog armiranog betonskog zdanja koristila je 118.pbr kao centar veze. Što je sigurno, sigurno je.

            Prvo što ujutro ugledam kad izlazim iz motornog vozila je to armirano betonsko zdanje, a vojnički je usporediti taj nezgrapno namjenski armirano betonski objekt sa zemunicama koje koriste moji vojnici.

            Zaštita je neusporediva. Moji vojnici  mole Boga da protivnici ne pogode više puta isto mjesto, inače ode pokrivka zemunice nebu pod oblake, a betonskom zdanju to je tako svejedno.

            Napisah već, srećom ljeto je, inače bi u toj maloj udolinici, svaki rov, a bilo ih točno tri na broju, bio pun vode.

            I tako, izađoh iz tog vojnog teretnog vozila, te krenuh prema objektu s kuhinjom popiti kavu.

          Dobro je, stražari se nalazi na svojim mjestima, jest da su ispred nas prašinari i protuoklopnjaci, a iz nas Puckovi bojovnici, ali vrag nikad ne spava, neka njih.

U kuhinji je već radio mali iz Pitomače zvani 'Brico', mali malo spava. Dobro mu je išlo u kuhinji, ali još bolji je bio računatelj. Uz to jedini je ostao iz svoje klase na položaju, a k'o za vraga baš mi je on i trebao to jutro.

            Sinoć poslije bojevog gađanja na Stupačinovu, koje smo i uz njegovu malenkost u pripomoći odlično odradili, otišao sam u Zapovjedništvo bojne na sastanak. Ti noćni sastanci užasno me zamaraju. Završe kasno, i onda od Zapovjedništva bojne do paljbenog položaja vožnja od kojih sat vremena, pa kad dođem na paljbeni položaj prije počinka moram sa svojim zapovjednicima održati sastanak i dogovor  o narednim zadacima. Pa večera, uvijek su mi bile mrske te kasne večere, ali ako nešto ne pojedem, ne mogu spavati. Znalo se desiti da cijeli dan ništa ne jedem osim tog nezdravog noćnoga obroka.

A što smo u to vrijeme imali zadaća, i sve dinamične. U manje od mjesec dana prošli smo i utvrdili, što stare što nove položaje od Sinca,kod Otočca, do Bilaja kod Gospića. Naradili smo se kao inženjeri a ne topnici. Iako smo u to vrijeme dobili u izmještaj vojnike iz 1.pb s vojno pripadajućom djelatnošću (VPD) 11101 – čisto pješaštvo i 11105 – minobacači 82 mm, u popunu, ali što je tu je, i taj skup zbrd zdola, iako su mi rekli da se u odabiru nije štedjelo poslani su k meni, veselo. A taj skup  vojnika pomeo je na bojnom gađanju u Stupačinovu i profesionalne i pričuvne postrojbe, a bogme i bitnicu 1.pb., toliko su bili dobri.

Danas imam posebne zapovijedi. Opet  novi ciljevi u pripremi, novi temeljni pravac ciljanja (ili po starom, novi azimut temeljnog smjera). Cilj napada je jasan, ali pravci djelovanja, e oni se mijenjaju. Uvelike ovise o obavještajnim  podacima koje skupe izvidnici, a i operativna grupa ima jednu bespilotnu letjelicu na raspolaganju.

Uđoh u kuhinju i rekoh:

-         '' Dobro jutro.''

Okrene se Brico, odzdravi rukom, sve po pravilu službe, nema veze što je rat.

-         ''Dobro jutro zapovjedniče.''

Dobar je, već je obrijan, kava fino miriši, muzika s malog radija i cigarete na stolu.

-         ''Brico, koliko još, dva dana i gotovo.''

-         ''Takoje, zapovjedniče.''

-         ''A nakon toga, odmah na posao ili ....''

-         Malo odmoriti, gospodine zapovjedniče, pa na posao.''

E što su dobri momci, malo zapovjednik, malo gospodin. Uzmem šalicu još vruće kave, zapalih cigaretu, te rekoh:

            - ''Danas, to jest, odmah tijekom jutra, ti i Ivica imate zadaću izračunati nove početne elemente, mijenjamo pravac, ciljeve već imamo.''

            - ''Gospodine, mijenjamo samo osnovni pravac?''

            - ''Da, idemo više udesno, postaviti ćemo nove pikete, a stari će za svaki slučaj i dalje ostati, možda zatrebaju.''

            - ''Za koliko idemo udesno, gospodine?''

            - ''Za nekih 3-00, negdje na 18-00, moram točnije provjeriti na zemljovidu.

            - ''Znači, u osnovi mijenjamo samo kutomjere i daljinare, gospodine.''

            - ''Da, daljine su iste kao i određena punjenja, provjeriti ću s Ivicom koliko imate čistih planšetnih listova, a vi ćete odraditi i tablice početnih elemenata, o ostalom ću vas izvijestiti s promatračnice.''

              Prijala mi je kava i jutarnja cigareta. Dignuh se sa stolice, prošetah do vojnog teretnog motornog' vozila i uzeh pribor za osobnu higijenu. U sklopu stražarnice nalazio se toalet i umivaonik, uđoh unutra , obavih jutarnju toaletu, te otiđoh u kuhinju po još kave, i pričekah buđenje.

            Dio vojnika spavao je u zemunicama, a dio u vojnim motornim vozilima. Vani se razdanilo, izlaze (ispuzavaju) jedan po jedan, rastežu se, love prve zrake sunca, k'o gušteri, nema vike, nema priče, sve se u tišini radi. Vidim, ide dežurni vojnik prema kuhinji.

            Pozdravi rukom, i krene s prijavkom:

-         ''Gospodine Zapovjedniče, noć je protekla uredu, sredstvima veze nije bilo novih javljanja.''

Osim što je vodio brigu o pravilnim smjenama izmjene stražara, morao je brinuti, dežurati cijelo vrijeme uz sredstva veze, motorole i telefon. Nikad se ne zna.

-         ''Primio, a sad ako je vezist preuzeo sredstva veze, pripremi vozilo, dežurne redare i u Klanac po doručak.''

-         ''Na zapovijed, gospodine poručniče.''

Od pozdravi, zamoli otpust i ode, ako sve prođe u redu natrag su negdje oko sedam i petnaest.

-         ''Jutro šefe.''

-         ''Jutro Čuba.''

-         ''Ima li kave?''

-         ''Pitaj Bricu, je Ivica ustao?''

-         ''Evo sad će, težak je u buđenju.''

Visoki su ti djelatnici, Čuba i Ivica. Nikad ih nisam pitao, ali onako od oka, imaju oko metar i devedeset. Sačekah Čubu da sjedne.

-         ''Čuba, Ivica će napraviti novu tablicu početnih elemenata, a ti dodaj nove pikete za novi pravac, a ako nemaš dosta piketa postavljene pikete zamjeni s drvenima i označi stari pravac krpicom. Znači, stare pikete ne skidaju se, a na nove obavezno stavi točke za noćno ciljanje.''

-         ''Dobro šefe, a što ću s četvrtim oružjem?''

-         ''Postavi ga između trećeg zaklona i centra veze 118.pbr, bliže trećem oružju, a ovi iz 118.pbr sad kad im je njihov zapovjednik očitao bukvicu, neće se više buniti. Samo, molim te i dalje pripazi kuda vuku žice. Pripazi da nam se ne motaju oko paljbenog položaja.

-         ''Dobro šefe, a pravac za četvrto oružje?''

-         ''Za sad ga usmjeri zajedno s ostalim oružjima, a pravac ću ti javiti naknadno s promatračnice, kad osmotrim pravac nastupanja naše bojne.''

-         ''Šefe, a što još novog ima u Klancu?''

Što mu reći, zbrka, treća bojna se kompletira, pokreta kao u mravinjaku svi s nekim ciljem.

-         ''Zoran sastavlja ojačani vod od djelatnika 2.pb, i naše pozadinske pričuve koja nije razmještena u sklopu satnija 3.pb, nadam se da će složiti nešto, čuti ću u toku dana, ili na večernjem sastanku, ali orjentaciono imaju pravac nastupanja negdje između Novoselija i Rasnika, zbog njih smo i postavili to četvrto oružje.''

-         ''Dobro jutro šefe, 'jutro Čuba, ima li mlijeka?''

To je Ivica. Dobro jutro i odmah mlijeko. Veliko dijete od naoko metar i devedeset, ali kao osoba je nevjerovatan, ušao je s izglačanim čistim čizmama, uredno utegnute odore, s naivnim nevinim dječijim osmijehom i nezgrapnim pokretima. Flegmatičnost je njegova dobra strana, kad se ja nerviram, požurujem, vičem, on pedantno računa, provjerava i tek onda kaže. Dobro je to, treba vam uvjek jedan takav, koliko ja god želio nešto na preskok (ubrzano) napraviti, izračunati, tu je on, polako šefe, ide šefe, samo tren i gotovo šefe itd.. Ali da radi brzo , radi, mislim da je jedan od najbržih, najtočnijih i najpedantnijih računatelja i  planšetista. Fora je, uvijek sve uredno dokumentira i napravi, neovisno o vremenskim uvjetima.

-         ''Ivice, rekao sam Brici novi pravac temeljnog smjera. Ide u pravcu Urija, pravac ti je 18-00, odmah jutrom napravi nove tablice početnih elemenata za sve ciljeve, ali s težištem u pravcu Urija, Zubara i Nikšića. Za Široku Kulu ako ne stignemo promjeniti pravac, unaprijed napravi nove početne elemente temeljem novog osnovnog pravca, i kad budeš gotov, sve to pošalji po vezisti na promatračnicu, negdje do jedanaest sati. Da i pošalji u termosici kavu, toplu.''

-         ''Dobro šefe, biti će gotovo, da uzmem novi planšetni list?''

-         ''Bilo bi poželjno.''

                Jutarnji dogovor s time je završio, svaki od njih zna što im je za raditi, neće odmarati, Čuba uz sve to još mora očistiti oružja od jučerašnjeg gađanj -mislim jučer su čišćena, ali oružje je oružje i traži stalnu brigu- i još mora uvježbavati zastoje i promjenu mehanizama za okidanje ako se desi lom udarne igle ili opruge. A i još ima posla na uređenju zaklona za ljude i streljivo. Ima posla, na paljbenom položaju uvijek ima posla.

                  Sad kad smo završili s tim kratkim dogovorom, krenuli smo prepričavati jučerašnje gađanje, pošto ja nisam bio na paljbeno položaju zanimale su me sitne pojedinosti. Da li je koj minobacač skakao, zašto i koliko, inače taj tip lakih minobacača 120 mm iz dragosti zovemo skakavc. Ako mu podloga nije pravilno i pod odrđenim kutem ukopana, potisak i  vibracija prilikom opaljenja izbaci podlogu iz pripremljene rupe u zemlji.

                   Čuba kaže, ništa posebno osim dva zastoja (dvije su mine ostale u cijevi), zatajenja osnovnog punjenja, i na jednoj mini su otpala krilca, ali to sam znao, pala je nekih sedamsto metara od paljbenog položaja i dobrano prestrašila ostale postrojbe.

                    Pošto smo mi gađanje školski odradili, (pa i zatajenja mina), na tri cilja. Jedan zadan a dva su naknadno određena, i to na vrlo strmom i nepreglednom prednjem nagibu i s velikim paralaksom, zapovjednik brigade i Zapovjednik operativne grupe malo su njurgali na sporost u prebacivanju s jednog cilja na drugi cilj koji su nasumice odabrali onako u hodu.                            Mogu oni njurgati koliko hoće, ipak su moji izvidnici mjernici čisti pješaci a i osmatrali smo s dva topnička kompasa . Komarac na jednom ja na drugom, to jest vojnici na kompasima a mi pokraj njih s dalekozorima. I svaka mina pogodila je kamen koji su htijeli. Mogli su tako do jutra, kad se napravi dobra priprema nema tog cilja koji se ne može točno pogoditi. A to što vojnici malo sporije reagiraju, pa pobogu zato i postoje pripremna gađanja.

                Nije da sam zloban, ali, bili smo prvi u gađanju i još najmlađe ustrojena postrojba pa gospoda viši časnici nisu znali što ih kasnije čeka. Postrojba za postrojbom, promašaji za promašajima, dali odmah na početnom cilju ili na prebacivanju na drugi cilj ili sve skupa plus sporost. Bilo je tu i kilometarskih prebačaja, ali i čudnih podbačaja, a tek nesnalaženje u navođenju projektila na cilj kad je cilj na strmom prednjem nagibu, pa sve do obrnute korekture zbog prevelikog paralaksa. Svega je bilo, i ukupno gađanje onako od oka prošlo je za jednu osrednju trojku.

             Nastavi Čuba s pričom. Kaže, makli se oni u stranu u hlad, iza položaja, zalegli u travu pazeći da ne pokupe kojeg krpelja i prate druge kako rade. Ujedno je Čuba to izležavanje iskoristio za obuku svojih vojnika. Onako, komentari u hodu, kako se koji događaj zbio, što je dobro napravljeno a što nije po pravilu rada na paljbenom položaju. A bilo je svega. Od loše i preblizu postavljenih piketa koji su se rušili sami od sebe, loše ukopanih podloga do sporog i nepravilnog zauzimanja elemenata i nerazgovjetnog izvješćivanja o primljenima kutomjerima i daljinarima.

             Ali, kaže, vrhunac događaja desio se po dolasku načelnika topništva po Ivicu i odveo ga u njegovu bivšu postrojbu provjeriti početne elemente, rad računatelja, jer postrojba jednostavno ne može pogoditi cilj. Kakav zez, i nakraju su gađanje izvršili s našim elementima. I da Kamberu ne bude dosadno, morali su on i Brico provjeriti sve tablice početnih elemenata.             Čuba je morao po zapovijedi načelnika topništva provjeriti sve osnovne pravce po postrojbama.

          Što nije bilo u redu ne znaju, a nije ih ni briga, bitno da su se dobro zabavili, pa nije im prvo ni zadnje bojevo gađanje. Odradiš sve po pravilu rada na paljbenom položaju i uživaž u gađanju. Ima nešto u toj buci, tim decibelima pri ispaljenju što te veže cijeli život ili rat za tu čudnu malu ubojitu stvar.

             Na paljbenim položajima nismo formalisti, nema postrojavanja, nema grupiranja, ali neke stvari se znaju. Nepisana pravil. Odmah po buđenju obavlja se jutarnja toaleta, brijanje, WC i uređenje opreme –vreća za spavanje, deka, podmetač-, pa doručak. Na ili po doručak se ide po poslugama, nema grupiranja, i da, doručak se jede uz oružije.

            Vrijeme brzo prolazi. Vraća se vojno teretno vozilo s doručkom i novinama. Dobar doručak; hrenovke, jaja, čaj, bijela kava, stari kruh, senf, čokolada i sok za marendu i cigarete, pazi marke žuti HB, iz koje je to zalihe.

            Pojedoh po sljedovanju, po dvije hrenovke, dva tvrdo kuhana jaja. Popih čaj i prolistah novine.

             Vrijeme za uspon na promatračnicu do Komarca u tren je došlo.