Oltari – Poklon, VA 3 i VA 2
Uvod
Već u startu uletio sam u problem, naime,
planinarski smještaj na Oltari-ma ne radi (zatvorena je i zimska soba). Nazvao
sam Marka i na njegovu sugestiju nazvah Marinu (Holiday House Oltari, Volarice 9c, Oltari 098 82 87 30), to je bio pun pogodak, dogovorio sam s njom noćenje u apartmanu za
pet osoba.
Naredno noćenje
bilo je u šatorima (Francikovac) jer ni planinarski dom u Krivome putu ne radi
a smještaj za petoro ljudi u privatnim kućama nije mi bila opcija. Nakon
Francikovca Tanja nas je smjestila u njihovu planinarsku kuću na Kurilu.
Planirao sam noćenje
u željezničkoj postaji Plase (sve dogovorio) no 'korona' je odlučila drugačije.
Ž.p. Plase zaključava se u osam navečer. (Srećom je Branka provjerila) Marina i Branka uz vozačicu Tanju kao dobri duhovi nalaze nam smještaj u 'Vatrogasnom domu Zlobin', (hvala Darko Tadeju i
Robi-ju).
Naredna dva
noćenja odradili smo na Platku, mali dom. Brko je legenda.
Pa opet, naredna
dva noćenja proveli smo u ugodnom druženju sa Sanjinom i njegovom obitelji.
Oltari –
Francikovac
Marina kao prava domaćica dočekala je Karmen, Kristinu i Zdravka naravno i Feruča i Sergio sa stolom dobrodošlice i ugrijanom blagovaonom. Nakon neizostavnih zagrljaja i pričama bez kraja slijedio je ručak koji nam je pripremila Silvana (gulaš s tjesteninom). Damir je odvezao ekipu do B. Oštarija a Silvana i Lidija stavili su robu od Feruča prati u perilicu, Sergio je svoju oprao sam. Poslije podne proveli smo prepričavajući stare i slušajući nove priče.
Ujutro, buđenje u
šest sati, pospremanje i čišćenje te pokret u sedam sati. Vrijeme nije bilo na
našoj strani. Do Vratnika smo hodali u oblaku (povremeno se otvarao pogled na
Velebit i otoke) uz sve jaču senjsku buru. Nešto prije Vratnika dočekala nas je
interventna grupa specijalne policije, no u samoj pripremi već smo obavijestili policiju da će mo se
kretati migrantskom rutom, oni su po dojavi morali intervenirati. Popričali
smo i krenuli svaki svojim putem.
Na Vratniku smo
izašli s 'traga' i spustili se prema Francikovcu obasjani suncem, no Bura se
pojačala. Kod samog ulaznog natpisa za mjesto Francikovac i smjerokaza za Krivi
put u gustoj borovoj šumi i s još gušćim klekom podignuli smo bivak. Klek nas je
štitio od jakih udara bure tako da se nikome šator nije ni pomaknuo, no bilo je
hladno a i zemlja je bila vlažna.
Francikovac – Pleteno
- Vagabundina koliba
Ujutro nakon
pospremanja bivaka dobri duh staze VA Neda Turina na Francikovac nam je
donijela vode i sviježi kruh.
U sedam sati
krenuli smo asfaltom prema Vinodolskom zaleđu. Bura se nije stišala no vrijeme
je bilo sunčano. Hodali smo rubom oblaka. Nakon nekih osam kilometara skrenuli
smo s asfalta na bijeli put i nastavili prema Pleteno-m. Prošli smo pokraj
vidikovca Slipica (jedan od najljepših vidikovaca Vinodola). Sa Pletena je
Tanja (PD Strilež – Crikvenica) organizirala prijevoz do Planinarske kuće
Kuril. Udomili nas, nahranili ( batuda, čavapčići i kolači) i ujutro prebacili
do Pletena. Sa Pletena smo krenuli neoznačenom stazom na M. Rujnik (na M. Rujniku
spojili smo se s tragom VA). Sa M. Rujnika krenuli smo put V. Rujnika i nastavili
do Vagabunde. Tu smo završili prvi dio naše 'Bajke', Feručo i Sergio otišli su
pretakati vino a u ponedjeljak su krenuli sa Sašom na Velebit odraditi dio koji
su preskočili zbog poznatih razloga (Jelova ruja – B. Oštarije).
Vagabundina koliba – Plase
U četvrtak ujutro
krenuli smo iz Vagabunda preko Zagradskog vrha do vidikovca Mahovica i stazom
do ž. postaje Plase. Na Vagabundu u hodnju nam se uključila Branka B. (dobri
duh Strileža i VA). Od ž.p. Plase Darko (dobri duh VA) prebacio nas je do
vatrogasnog doma Zlobin gdje smo prenoćili (Robi nam je pripremio ležajeve i
ugrijao prostoriju – od srca ti hvala vatrogašče Robi). I dalje nas je pratio
vjetar i skliski teren no vrijeme je bilo djelomično sunčano.
Plase/Zlobin –
Vilje
Krenuli smo put
Tuhobića po skliskom, maglovitom terenu. Do Tuhobića je išlo dobro,(bili smo u
oblaku), no s Tuhobića do G. Jelenja bilo je proklizavanja (lišće, korijeni), od
G. Jelenja do Vilja nastavili smo cestom (van traga), a na Vilju smo dočekali
Silvanu i Lidiju koje su nas m/v prebacile do Brke. Večerali smo u domu i
krenuli rano na počinak.
Vilje – Risnjak –
Snježnik – Platak
Rano ujutro
Silvana i Lidija vratile su nas na početni položaj u Vilju od kuda smo krenuli
put Risnjaka. Putem do Risnjaka sustigle su nas Vesna i Neda (ne znam koja
osoba mi je draža). Vesna nakon godine i jednog mjeseca prvi put dolazi do
Risnjaka (dvanaest godina je održavala dom). Kod doma smo bacili par 'fotki',
popili kavu pojeli kolače i krenuli put Snježnika. Staza je po običaju bila
skliska. Malo iznad Rimskih vrata podno uspona na greben sreli smo Sanjina
(još jedan dobri duh VA) s Ivanom i ekipom. Sanjin nas je počastio pivom i
upozorio na vremensku prognozu (zbog nje smo drugi dan odjahali do Studene).
Uspon po grebenu do Snježnika protekao je bez većih problema no Snježnik je bio
u oblaku tako da od vidika nije bilo ništa. Spustili smo se do malog doma na
Platku. Brko je, a što reći, kao i uvijek bio pravi domaćin, no tu nas je
čekalo iznenađenje. Iznenađenje koje je predvidljivo kao i vremenska prognoza.
Zlatko Mihocek Torpedo dočekao nas je u domu. Razgovor ugodni potrajao je malo
duže, no čim se Zlatko pojavi ni kiša nije daleko.
Platak – Studena
Ujutro nam je 'Mama'
spremila doručak, popričali smo sa Zlatkom i krenuli u maglu put Hahlića. Do
Hahlića smo došli relativno brzo pa smo nakon ručka odlučili malo odmoriti.
Feruči je dom poznat i brzo je došao do gitare no Sergio je dobio broj od apartmana
(Brgud-Tatjana). Na Obruč zbog oblaka i skliskog terena nismo mogli pa smo se
uputili put Studene preko Jaše. Već u sedamnaest i petnaest bili smo u Studeni.
Svratili u kafić Dioniz. Silvana i Lidija čekale su nas s prijevozom. Sa
Sanjinom smo dogovorili noćenje, no on je vozio biciklu po Istri pa smo kod
njega mogli doći tek poslije osam sati navečer. Vrijeme smo 'ubili' uz pizza-u u
Klani. Kod Sanjina smo se smjestili, no prije spavanja smo degustirali Sanjin-ovo
vino.
Studena – Zvoneće
Došao je i taj Torpedov
dan. Cijelu hodnju od Studene do Zvoneća pratila nas je kiša, tih osamnaest
kilometara izgledali smo k'o pačići, čak je i lijeva 'postola' Feruču
propustila vodu. Kod Sanjina smo u sušilici osušili robu a preko podnog
grijanja osušili i postole. Za ručak/večeru nam je Sanjin pripremio roštilj.
Feručo se oduševio punjenom pljeskavicom. Večer smo proveli u Sanjnovoj konobi
i s njegovom obitelji i prijateljima.
Zvoneće – Poklon
Iz Zvoneća smo uz
pratnju sunca (regulacija topline) odmah krenuli u strmi uspon do planinarskoga
doma 'Stanko Jurdana' (dom ne radi), potom smo šumskim stazama prateći trag
došli do Brložnika. Za preći preko Brložnika trebalo nam je malo više vremena
zbog skliskoga terena, no i njega smo odradili. Pogled s Brložnika je predivan
(Riječki zaljev, Vela vrata i Kvarner, Srednja vrata i Kvarnerić, Velebit i
otoci, Vinodolsko zaleđe i Gorski Kotar, Grobničke Alpe, Halubje, Kastavština i Liburnija, kao i cijeli grad Rijeka). Prošavši Orlove stijene nastavili smo put Poklona. Na
jedno petnaestak minuta od doma u susret su nam došli Igor, Silvana i Anita i
skupa s nama dopratili nas do doma, a u domu nas je dočekala Jelena i Opatijska ekipa uz
okrijepu i tjesteninu s krumpirom na žlicu uz domaću kobasicu a za desert
palačinke. Uz obavljenu primopredaju sa Sašom naš put po VA je završio. Feruči
i Sergiu ostala je samo njihova završna dionica hodanja po Istri.
I što reći za
kraj osim da je tih nešto manje od 200 km prošlo u ugodnom druženju, u početku
s pratnjom lošeg vremena a na kraju nas je i sunce pomazilo. Feručo je uvijek
isti, tvrdoglav i uporan, ne odustaje, no Sergio me oduševio: samozatajan,
kondicijski spreman i jako staložen kao osoba. Sergio vidimo se na nekom drugom
pohodu OSI-ja a Feručo, on ne će dugo odmarati, planine ga zovu.
predivna ruta i odlično iskustvo. Čitajući putopis uživala sam u vašim usponima
OdgovoriIzbriši